Dvadeset sedmi studenoga 1943. godine ostat će u povijesti naše socijalističke revolucije obilježen kao tužan dan. Nestalo je divnog druga i samoprijegornog rukovodioca. Završio se kratki, ali neobično stvaralački i za našu revoluciju dragocjeni život omladinskog lidera i predvodnika, Ive Lole Ribara.
Ali smrt je Lolu odnijela samo fizički. On je i dalje bio s nama. Njegovo ime poticalo je, borce na nove napore, pojačavalo njihovu želju za konačnom pobjedom. I kasnije, kada je rat završio, Lolin svijetli i junački lik bio je uzor novom jugoslavenskom naraštaju.
Lola je postao legenda. I u ratu. I u miru. Uvijek se sjećamo žustrog mladića, čovjeka, borca i rukovodioca.
I nastala je pjesma o Loli. Narodna. Iz srca.
Pjevali su je skojevci. Lolini prekaljeni ratnici.
Plakale su bosanske planine, kada su slušale kako omladina oplakuje legendarnog heroja:
Druže Tito da je nama znati mogu li se mrtvi ustajati.
Mi bi digli našega heroja druga Lolu sekretara SKOJ-a. O Ivana vodu skojevaca skojevaca najboljih boraca...
27. studenog je bilo kada nam je poginuo Ivo. On je bio desna ruka Titi zato su ga ubili fašisti...
Beskrajna je bila tuga za poginulim sekretarom Saveza komunističke omladine.
Mi žalimo, imamo za kime, druga Lolu, neumrla ime.
Omladino žalimo heroja, osveti ga, to je dužnost tvoja.
Omladinci su se zavjetovali svome vođi, da će ga dostojno osvetiti. Svoje obećanje oni su izvršili.
Omladina Kozare, Drvara, osvećuje Ivana Ribara.
Druže Lolo da ustaneš sada pa da vidiš kozarskih brigada.
Pjesme su nastajale spontano. Zbor osnovne škole »Milica Pavlović« iz Beograda na svečanoj akademiji, prigodom godišnjice smrti Ive Lole Ribara, izveo je ovu kompoziciju (uglazbljenu).
Oj Sutjesko, slušam tvoje vale tužno šume ko da nekog žale.
Žao im je pologa heroja druga Lole sekretara SKOJ-a.
Drug je Lola za slobodu pao, za naš život svoj je život dao.
Njegovom se liku narod divi, i on vječno s nama će da živi.
Bosanski mladići ispjevali su ove stihove na omladinskoj pruzi Doboj—Banjaluka:
Ej, mila mati da je nama znati Ej, bili mogli mrtvi ustajati. Ej, digli bismo našega heroja Ej, druga Lolu sekretara SKOJ-a. Ej, druže Lolo ružo bijela Ej, tebe voli omladina cijela.
Autor ove pjesme, posvećene Loli je Ilija Erak pok. Mate, seljak iz Šibenika. Zimi, kada je napolju hladno, pjevaju je, omladini ljudi vični guslama, osobito u Dalmatinskoj zagori:
Pjevati će omladina cijela za te Lolo grano od bisera jer si bio vođa omladine cijelog SKOJ-a i Jugoslavije.
To je bilo dvae'st sedmog dana tužna dana mjeseca novembra kad pogine voda omladine divnog SKOJ-a naše otadžbine.
Tvoje tijelo sad u grobu leži naše srce za osvetom teži, ti si bio cvijeće našeg roda desna ruka herojskoga SKOJ-a.
Skojevce, si u borbu pozvao i na čelo ponosno si stao Ti si htio svakom dokazati kako treba Švabu istjerati...
I najbolji naši Dalmatinci sa Lolom su krv lili po Lici u Srbiji i u Crnoj Gori na Sutjeskoj i na Zelengori
Jugovino zemljo ponosita cijeli narod u čudu se pita, historija pričati će svijetu za skojevsku borbu presvetu.
Druže Lolo kad svane proljeće na tvoj grobak donijet ću ti cvijeće omladinci donijeti će ruže nek miriše tvoje lice, druže.
Svi mladići i mlade djevojke na tvom grobu vijat će trobojke, omladina širom cijela svijeta od tebe je dobila savjeta.
Druže Lolo neka ti je slava za tobom je palo dosta glava za tobom je palo glava trista jer si Lolo bio komunista.
Uspomena bit će u nas duga i od Lole palog našeg druga i od palih našijeh heroja ponajboljih našijeh sinova.
Kada sunce obasjava gore obasjat će i vaše grobove, a nebo će tihu kišu dati nek na njima Lolo cvjeće cvati...
Pjesme, nastale u ratu, nisu se zaboravile. One su se nekad pjevale na velikim omladinskim radilištima, u vojnim jedinicama, na partizanskim marševima. Svugdje.
A poslije revolucije mladi su o svome, vođi napisali tisuće stihova. Naravno, oni što ga poznaju samo s fotografija. Inspirirao ih je njegov mladenački lik. Na ovom mjestu donosim samo neke, naravno, u skraćenim verzijama.
Vladen Vukčević, đak iz Beograda, mladenačkim oduševljenjem piše o najmlađem članu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije:
U svakome boju Lola biješe prvi i slobodu našu kovaše u krvi volio je ljude, djecu, oca, majku borio se za njih na svakom koraku.
O Lolinu životu i radu svud se priča: u selu i gradu usred ljutog i krvavog boja on je bio mlad sekretar SKOJ-a.
Borio se za čast svome rodu i slobodu čitavom narodu.
I njega je majka pratila u školu s torbom na leđima, kao malog đaka i čekala brižno svoga sina Lolu svoje milo čedo, budućeg junaka.
Ovo su osjećaji mladog skojevskog srca, koje je Lolinim utrtim putem koračalo u susret slobodi. Napisao ju je 1944. godine Miloš Ninković iz Banjaluke.
Na brdašcu pokraj puta kriva drug nam Lola mirno otpoćiva.
Usred borbe dobi rane teže proli krvcu i u zemlju leže.
Ovoj zemlji bit ćeš vječna dika, jer su tvoja djela prevelika.
Stihovi đaka osnovne škole u Horvaćanskoj ulici iz Zagreba:
Noć je. Ivo sad Juricu vodi njih dva kreću u susret slobodi zemlja čeka mnogo treba dati osta sama sad njihova mati.
Ivo Lola mlad je student bio, omladinu našu je vodio, buknu plamen vatra na sve strane treba poći sad u partizane ...
Pjesma mlade Beograđanke, učenice osnovne škole »Braće Ribar«, Nevenke Ilić:
Jurica i Lola, to su brata dva Oni su imali oca Ribara. Lola je bio sekretar SKOJ-a Svi su voljeli heroja. Jurica je slikar bio i svima je bio mio, Obojica su mladi pali Za slobodu poginuli. I u miru mi smo sada, Van pustoši i van jada. Sva su im djeca zahvalna Za tu milu slobodu. Za to im pjevam sada Ovu moju toplu odu.
Ankica Slaninka, učenica Osnovne škole u Đakovu, objavila je u »Đakovačkom Listu«, br. 262, od 1958. godine pjesmu pod naslovom
»Slobodna domovina«:
O kako je divno biti u slobodnoj zemlji toj, o kako je krasno živjet u domovini slobodnoj.
A slobodu su naša braća skupo plaćala znajte, krvcu su svoju lili da bismo mi slobodni bili.
Mnogo je drugova palo, sve mladi hrabri junaci, s njima i heroj Lola vođa herojskog SKOJ-a.
On je već davno mrtav, ali u nama još živi, živjet će uvijek s nama u našim uspomenama.
Lolin lik inspirirao je Matildu Kamenecki, učiteljicu beogradske škole »Vojvoda Mišić«, da napiše ovu pjesmu:
Pričat ću vam o Ribaru Loli čiji spomen cijeli narod voli. Smrt njegova davno sve nas boli jer on za nas mladu krvcu proli.
Bješe Lola još dječačkog lika kada zemlja porobljena posta, sva se suma prodrma od klika, samo nejač još kod kuće osta.
Brane zemlju momci odabrani Lola odmah brigadu osniva, svaku stopu svoje zemlje brani o skorašnjoj slobodi on sniva.
Svaki borac pobijediti želi , i sve više boraca se javlja. Lola s njima zlo i dobro dijeli u boj ide i svoj dom ostavlja.
Lola Ribar ne žali života, samo jedno on na umu ima da je ropstvo najveća sramota da sloboda potrebna je svima.
Avionom htjede da poleti i van zemlje svoju zemlju brani, pogodi ga neprijatelj kleti divno srce tad Lolino rani.
Kad prođete kraj Loline humke u osvitku ranoga proljeća, pokraj lika paloga heroja položite buket svježeg cvijeća.
Milorad Felker, u broju 2 »Filatelističke sekcije Ivo Lola Ribar«, iz Niša, piše o velikom sinu revolucije:
Imao je djećaštvo burno i smjelo, Puno snova jednog proletera, No crni oblak obavi zemlju, i ratna, pjesma zavlada bijesno.
Odgajan tako od uzornog oca Zavoli marke kao i on, Ostavi sve i u borbu ode Za slobodu otadžbine svoje.
I tako jednog jutra, ko da je jučer bilo, Kada je zadatak dobio smjeli, Mrski ga neprijatelj spriječi i slomi njegovo mlado krilo.
Mi mlada pokoljenja danas Slijedit ćemo njegov primjer, Sakupljat ćemo vrijedne marke I sekcijama dati njegovo ime.
Borski omladinac Ratomir Milosavljević u »Mladom radniku«, br. l, od 15. siječnja 1960. godine, objavio je slijedeću pjesmu:
Sin revolucije to je Ivo Lola poginuo hrabro al' to bješe škola.
Ja mu gledam spomen mislim da je živ a on stoji nepomično kao neki div.
Ko' da hoće nešto reći Ko' da će da krene oči su mu vesele nepomične kao stijene.
Njega liju kiše, ne škode mu više njega vjetar bije, al' mu hladno nije.
Talasasta crna kosa na nju pada ljetna rosa, mraz i studen njega bije, al' se nikad on ne krije.
Kada dođe gusti mrak a i kad se plaši svak, u samoći ostaje dokle bijeli dan osvane.
Ivo Lola nije mrtav može s' reći da i sad živi, on je borac prvog reda svak se sada njemu divi.
Naša škola nosi ime neumrlog ovog tvorca i velikog sina zemlje našeg prvog borca.
Imam jedan problem koji bih svakako želio rješiti. Pjesma "padaj silo i nepravdo" pred kraj postaje nerazumljiva pa nastaje problem. Ja znam jedan dio koji je naveden ovdje ali bih molio sve Vas da nadopišete preostale djelove!
Padaj silo i nepravdo
Padaj silo i nepravdo Narod ti je suditi zvan, Bjež'te od nas noćne tmine, Svanuo je i naš dan.
Pravo naše ugrabljeno 'Amo natrag dajte ga. Ne date li, nemolimo Uzet će ga narod sam!
Gradove smo vam podigli Burne kule gradili Oduvijek smo roblje bili I za vas smo radili
Nevolja će biti vela * * * * * * * * * * * ******* naša sela ******** gremo mi
Nastati će novo doba **************** Ustati će štab iz groba S tobom u boj poći ću.
Zastava će nova viti Iza naših glava tad Radnik, seljak jedno biti Isti im je trud i rad.
Unaprijed hvala svima, a bilo bi poželjno da nadopišete i ostale manje znane pjesme ili stihove.
