Prijava clanova
Korisnicko Ime 
 
Lozinka 
    Zapamti me  
Post Info TOPIC: Kako smo ubili Jugoslaviju
Walter

Datum: Jun 5, 2005
RE: Kako smo ubili Jugoslaviju
Permalink   


Sasvim se slazem sa tobom druze Zgorec,
u svakom zitu ima kuklja te mislim da svako treba da cisti ispred svojih vrata.

Biti jugosloven, znaci veliku cast i obavezu.

Jugosloveni su ljudi koji u dusi ne osecaju razlike izmedju nasih republika,pa samim time niti razliku izmedju njenih stanovnika.Pa,zasto se i zovu, jugosloveni.

Svi mi isto tako znamo, da izjasnjavanje kao jugosloven izaziva podsmeh, jezu, mrznju i jos kojekakve negativne izlive velikog broja nasih sugradjana,zasto?

Zato sto nisu u stanju da shvate velicinu duse i srca onih koji se izjasnjavaju kao jugosloveni,pri tome zelim izuzeti sve one koji su na taj nacin samo zeleli sebi licno da stvore bolju poziciju u odnosu na druge.

Koji je to apsurd,kod nas se vodi radt za samostalnost republika da bi se pridruzili EU?
Sta je EU?

Koji je glavni cilj EU?
Mislim da bi terbalo ovoriti novu temu.
Walter.



__________________
Zagorac

Datum: May 21, 2005
Permalink   

Druže Jugoslaven,

Čast mi je što sam prvi koji se nadovezuje i daje komentar nakon mnogih koji su ovo samo pročitali. Naime ne slažem se da su Hrvati glupi, ja sam prije svega Zagorac a tek onda Hrvat. Koliko got bile tvoje riječi točne sjetimo se da je Tito bio Hrvat zatim Končar, Ivo Lola Ribar, Vasilj Gaćeša, Ilija Gromovnik i mnogi drugi veliki geroji NOB-e. Slažem se da takvih ina ali nemožemo suditi po pojedincima. Prema tome ispada da su zbog ovog skupa svi Srbi četnici i da ih osuđujemo prema ispadima grupe neobrazovanih maloumnika???

No da završim, Vaš tekst ima svakako mnogo istina i mogu reći da svaki komentar poželjan!!!


__________________
Jugosloven

Datum: Nov 19, 2004
Permalink   

Tko će me ozbiljno shvatiti i makar saslušati kada kažem da su mi ubili domovinu?! Gotovo nitko ili eventualno pijanac na ulici koji je uvijek otvoren za diskusiju u bilo kojem pravcu. Naime, podatak o mjestu rođenja koji popunjavam na raznim formularima i upitnicima nažalost ne mogu da ispunim ili napišem SR Hrvatska. Takav odgovor službenica u časku prekriži i čak ne opomene usmeno već ošine mlačnim pogledom u čijoj kratkoći percipiraš infantilnost, zbunjenost, razočaranost i neki čudan bunt kojemu niti ona sama ne zna uzroka. Ovo je jedan od primjera koji pokazuje koliko nismo ljudi od principa i koliko ne držimo do važnih stvari, pitanja od nacionalnog interesa kao što je to pitanje o porijeklu. Danas, nažalost, ne mogu se odvažiti i spremiti kofer i poći na put po svojoj domovini jer je jako promijenjena i pojedini njezini dijelovi me ne vole, štoviše, čak me i mrze. Zašto? Nažalost, odgovor je jako jednostavan i iskazuje ga naredna rečenica. Zbog Tuđmana i njegove propagande kojom je manipulirao masama. Slobodan sam ovdje primjetiti, iako mi to nije drago da su Hrvati veoma dvoličan i mediokritetan narod, jednom riječju – glup narod. Nadam se da ima pametnih i trezvenih koji imaju dovoljno nade, karizme i volje da povuku tu masu plastelina i krenu sa njima u pravcu stvaranja federacije; zajedničke domovine koja nam je potrebna, koju nam povijest imperativno nameće. Potrebna nam je naša velika Jugoslavija da budemo sigurni, zaštićeni, afirmirani i kao ravnopravani priznati u zapadnim i istočnim demokracijama. Tko su danas Hrvati? Tko su Srbi? Gdje se nalaze u poretku uspješnih na olimpijadi, koliko se uvažavaju kada od Evrope zatraže svoja prava; nevidljivo smo mali kada se pokoravamo bahatim imperativima Evropske zajednice i Amerike. Zar ćete dozvoliti da Rusi ulaze u naša preduzeća i tjeraju ih u stečaj, hoćete li gledati prvog komšiju koji leži na parama dok se vi zadovoljite skromnim ručkom i nadom da će dvije godine stare cipele izdržati i narednu treću, tolerirati ćete da vas na inostranim aerodromima tretiraju kao da imate šugu? Prije smo bez viza, samo sa crvenim ponosnim pasošom prolazili inostranstvima, tamo bili iščekivani i kao lordovi ugoščivani. Radnik kojega je njegova Jugoslavija štampala na dinarima upravljao je tvornicom, mogao si je priuštiti ljetovanje na Jadranu i automobil. Imao je nekoliko kredita i zadovoljan, topao dom. Što danas imamo? Imamo razvode brakova, ugnjetavanje i ponižavanje radnika, degradaciju antifašističkih boraca i tekovina te krvave borbe, promicanje fašizma, kapitalističke nehumanosti i indiferentnog stava prema problemima starijih i bolesnih. Trend zapadne kapitalističe ahumane lakrdije ne može naći plodno tlo na našim prostorima. Naši konzervativni stavovi često se ocjenjuju kao nazadni i zatupljujući, no oni su sve, a samo ne to. Naime, održati mir i slobodu je najteža zadaća i upravo u toj službi mi ne pristajemo na kompromise, jer ukoliko budemo uvažili i najmanji novitet koji nam zapad pokušava prodati uskoro ćemo biti zasuti sa svih strana i sa dobrim i sa lošim proizvodima. Upravo zato moramo zatvoriti vrata prema legalizaciji droga, novinarskih sloboda koje se kriju iza zakona o slobodi tiska, a u svom sukusu zapravo su tričarije i patke za dekadentnu sirotinju koja se uzbuđuje dok čita. Mnogo toga a priori smo prihvatili kao dobro i potrebno, no razmislimo li hladnim glavama shvatit ćemo da na dugoročnoj relaciji postupamo autodestruktivno. Povedeni inercijom i zasljepljeni raznim proizvodima tehnološkog napretka zaboravljamo tko smo, koga slušamo, za što i za koga se borimo, gdje su nam granice! Stoga promišljajte o meritornim pitanjima i nalazite isto takva rješenja. Našim starim i bolesnim roditeljima koji su izgradili ogromnu, monumentalnu strukturu nošenu na šest republika i dvije automne pokrajine, njima oduzimaju kruh iz usta, lijek iz rane, dostojanstvo iz junačkih prsa – a sve po diktatu fašističke evrope i nacionalno orijentiranih pojedinaca koji su se obogatili na krvi prolivenoj dok su ubijali Jugoslaviju. Danas smo mogli biti na razini standarda bliskom Švicarskoj, ponosni i uzdignuti na sred balkana, na sred Evrope; zaštićeni Jugoslavenskom narodnom armijom; uživati svoje more, svoja polja i planine; cijeniti i imati sebe, jugoslavenskog radnika, jugoslavensku majku, đaka; ne dozvoljavati kritiku svog socijalističkog dokazanog sistema koji je ne samo opstao već i zavidno napredavao 40 godina, a zvao se SFRJ. Danas je svaki Jugoslaven mogao imati osobna kola, komforni stan, mirne noći lišene razmišljanja i slabih živaca zbog neplaćenih računa, dugova, gladne i oskudno obućene djece itd. Ako smo znali i mogli preko noći srušiti život i san šest narodnosti, domovinu milijuna ljudi koji su govorili isti jezik, onda možemo okrenuti leđa Evropi i udružiti se onako kako samo mi znamo; istaknimo svog radnika i ženu iz polja u samoupravljače i novčanice dinara, cijenimo svoje roditelje antifašiste i ne dozvolimo ugnjetavanje. Ne radi se o velikoj Srbiji niti velikoj Hrvatskoj, već o životnim potrebama naroda koji su naučili i pokazali da znaju biti konstruktivni u radnim akcijama, u sportu, u znanosti i tehnici. Pokažimo Evropi i nacionalistima da znamo biti hrabri, bogati i jedinstveni. Uzdignimo se zajedno pod jednom zastavom, našom zastavom, zastavom koja je uvijek davala ravnopravnost, posao, osjećaj pripadnosti i zaslužena dobra. Priznajmo pogrešku i ispunimo obećanje Titu koje smo dali svečano kao njegovi pioniri, kao njegovi saborci, kao njegovi Jugoslaveni. Istjerajmo snobovske tajkune koji se usuđuju zatvarati naša preduzeća Torpedo, Borovo, Partizanka, Vuteks, Mladost, Zastava-Kragujevac, Elektroindustrija Niš i mnoge druge. Ne dozvolimo da nas ucjenjuju kamatnim stopama kredita! Pokažimo im da smo ravnopravni, da cijenimo rad i da smo spremni raditi, ali i živjeti dostojno čovjeku. Pokrenimo se onako kako nas je učio Tito, onako kako smo gradili autocestu Zagreb-Beograd, onako kako smo gradili potresom porušeno Skopje! Pokažimo svima – i istoku i zapadu- da ćemo obarati njihove špijunske avione; da ćemo slobodno se kretati i uživati svoju domovinu i da nikome nećemo dozvoliti da nam ju oduzme i što je najvažnije da se nikada više nećemo okrenuti jedni protiv drugih, brat protiv brata koji govore isti jezik, gledaju isti dnevnik, plaćaju istim dinarom. Oživimo likove naših velikih boraca, našega Tita – trostrukog Maršala, Mošu Pijadu, Vladimira Nazora, Nadu Dimić, Rada Končara, Krešu Rakića, Boška Buhu, Đuru Đakovića i mnoge druge; pjevajmo internacionalu i podupirimo socijalističku omladinu. Utvrdimo svoj, a ne Marksov i Engelsov Pančevac, stvorimo udarne radne brigade, povežimo proleterijate i sprovodimo parolu: svatko prema sposobnostima, svakome prema potrebama! Sen Simon, Šarl Furje i Robert Oven pokazuju nam teoretske smjernice našeg djelovanja, osnove naše revolucije koju nam i moral nalaže! Moram istaknuti da su Hrvati kočnice koje usporavaju buđenje nacionalne pripadnosti međusobno. Busaju se u prsa raznim Francetićima i Budakima, a vrhovno rukovodstvo žrtvovalo je gradove i nevine ljudske živote u službi jačanja propagadne i poticanja Hrvata na bunu, masovnu histeriju klanja i ubijanja, silovanja i pljačkanja! Žalimo te ljude, tadašnje rukovodstvo zadojeno velikohrvatskim idejama i njima podređene koji ih nisu smjenili, već im odrješivali ruke, ilegalno švercali oružje i municiju koja je našoj domovini zadavala smrtonosne rane. Ovdje izričem osudu i prijezir svima koji su direktnim ili indirektnim djelovanjem doprinjeli uništenju harmoničnog života preko 25 miliona stanovnika, združenih pod zajedničkom zastavom, okupljenih ljeti na zajedničkom moru, zamišljenih pred centralnim dnevnikom naveče u 7 i pol. Smatram da vam ovdje nije mjesto, apeliram da napustite ove prostore i odete tamo gdje će vas možda i razumjeti. Sramite se pred Titovim spomenicima koji govore kroz naša usta, pred mladim pionirima koje ste oblačili u uniformice, a 90-tih te iste uniformice palili zajedno sa slikama i zastavama! Šutite, nestanite, ne postojte – jer vi ste evolucijsko smeće akumulirano u nacionalsocijalističkim analfabetima koji ne mogu ravnopravno da sudjeluju ni u dječjem diskursu, a kamoli da shvatite naše jugonostalgičarske težnje. Zajedništvo i jedinstvo koje danas uživamo je traženje egzistencije u kantama smeća, bez obzira zovemo li se Hrvati, Makedonci ili Srbi. Nemojmo skrštenih ruku gledati i trpiti kako se urušavaju i posljednji simboli antifašističke borbe, simboli slobodnog, mirnog i čovjeku dostojnog života. Deterioracija gospodarstva, zdravstva, sporta i prosvjete eksponencijalno napreduje, a mi ne poduzimamo ništa. Budimo hrabri i udarni i izborimo se za svoju slobodu u najširem smislu. Budimo najveći, najponosniji i najveseliji usred Evrope; zovimo se Jugoslaveni, slavimo 29. novembar, Dan mladosti, Dan armije, trošimo isti dinar! Danas smo dekadentni i razočarani, mirno gledamo kako uzimaju i brišu posljednje ostatke kolosalne Jugoslavije. Sjećanje na te dane, tiho pjevušenje starih pjesama i pokoja knjiga o Titu na polici nisu dovoljni. Trebamo se organizirati jer smo zajedno jači. Udružiti se i krenuti u revoluciju, drugu po redu socijalističku revoluciju koja će srušiti nehumani kapitalizam i uvesti radničko samoupravljanje. Svjedoci smo mnogih ratova koji se danas vode. Uskoro će takve nedaće zahvatiti i nas, naše narode. Udružimo se i stojmo ponosno i hrabro – snažni i kompetentni; zajedničko djelovanje i jedinstvo je ključ uspjeha i prosperiteta – kroz radne kolektive, kroz radne akcije, kroz zajedničku narodnu miliciju, kroz narodnu armiju, kroz zajednički uticajni renome u inostranstvu. Ključ – bratstvo i jedinstvo – ni u kojem segmentu ne promovira mržnju, netrpeljivost, nadmetanje, ugnjetavanje i ratovanje kao što se nerijetko to pokušava inputirati, već naprotiv, ovu parolu propagira svaka religija, svaka kolektivna zajednica bilo zdravstvena, vojna, radnička, studentska ili neka druga. Upamtimo da smo zajedno jači, stoga udružimo se zajedno i krenimo ljubomorno ka istome cilju, ka cilju koji bezupitno i bezkompromisno nudi jednakost, zaposlenost, mir, slobodu i prosperitet! Linijom manjega otpora ugušit ćemo se u nemilosrdnosti i nehumanosti inercije kapitalizma i elitizma. Krvavo smo platili izlaz iz sigurne zajednice i sukcesivno će nam se to ponavljati od strane evropskih i američkih velesila ukoliko se ne držimo zajedno. Budimo ponosni na svoju osebujnu historiju i slušajmo ju što nam govori; slijedimo njezine konstruktivne upute ka bratstvu i jedinstvu. U današnjem pomodarskom društvu koje u posljednji plan stavlja čovjeka; radni ljudi današnjice boje se za svoju egzistenciju doslovno jer su poučeni iskustvom svojih roditelja penzionera kojima su nelegitimno uskraćena fundamentalna ljudska prava – pravo na hranu i zdravstvenu zaštitu. Nije li za svaku osudu sustav koji uzima od krhke i bolesne starice, a istovremeno daje tajkunima i podiže im vile, kupuje najnovije automobile i brodice. Radnici se šalju na ulicu, oduzimaju im se radna mjesta jer tako diktiraju inostrani ulagači; sudovi nas ne brane već na fingiranim procesima ističu hrabre pojedince poput Ankice Lepej i mnogih drugih koji su pokušali ustati protiv ugnjetavanja od strane svojih vladara koji bi nas trebali štiti, a ne ići protiv nas. Što je sa bolesnima koji ne mogu da ostvare zdravstvenu zaštitu radi nemilosrdne birokracije?! Oni prodaju stanove i trošni namještaj kako bi u inostranstvu platili skupa lječenja. Svi oni su radili, borili se za socijalizam, borili su se za pojedinca, za pravo pojedinca koji u kapitalističkom režimu predstavlja ništa više nego li redni broj koji plaća potrošenu elektriku i vodu. Potpuno smo nezaštićeni i goli. Ne znam koja je to riječ koja bi vas mogla izvući iz pasivnosti koju prolongirate neimaštinom. Ideja za ujedinjenjem može imati samo plemenite pulzije i ne dozvoljava manevarski prostor izdajicama i kriminalcima, već ih strogo kažnjava. Probudite se i osvrnite oko sebe, a onda učinite komparaciju sa životom prije 20-ak godina. Vjerujem da ćete tada sami shvatiti koliko ste prevareni i sua sponte će vam se pokazati pravi način i jedini način kojim morate poduzeti mjere, a upravo o njemu sam u najužem smislu i sastavio gornji tekst.

__________________
«Prva  <  1 2 | Strana od 2  sorted by
 
Brzi odgovor

Ulogujte se da bi poslali brzi odgovor.

Tweet this page Post to Digg Post to Del.icio.us


Create your own FREE Forum
Report Abuse
Powered by ActiveBoard